Nakon tri
eksplozije, troje mrtvih za sada i preko sto povređenih još se niko ne usuđuje
da kaže samouvereno čak ni da je to bio teroristički akt, niti da optuži domaće
ili strane faktore. To znači samo jedno - SAD su zaista iznenađene i ne znaju
ko je i zašto napad izvršio.
"Krv je
svuda, ljude nose u nosilima, neki nemaju noge, ljudi plaču." - govorila
je novinarka Globe-a.
Sve priče o
moćnim "službama", pale su u vodu. Ne u vodu, nego u blato.
Naravno, prvi
novinarski impuls je da se analiziraju sve mogućnosti o tome ko je napad
izvršio? Severnokorejanci, muslimani ili Srbi? Albanci da optuže Srbe? Ne, nego
Mosad, da bi optuži Iran? Ili sami Amerikanci, CIA, kao što se sumnja za
Svetski trgovinski centar, kako bi dobili osnov da zavedu fašizam?
Međutim, razum
nalaže drugačiji pristup. Razum nalaže, u stvari, da je nastupio haos. Mali,
tek nekoliko života težak - haos. To je kao kad u planini sretnete meče. Razigrano,
malo ljupko meče, kako je zaklalo lane. Tužni smo zbog laneta, dobro. Od svega
što to može da znači - najvažnije je da je tu negde, u blizini - mečka.
Za razliku od
toga kako bi postupile pre 10 godina, umesto da optuže nekog od željenih vojnih
meta, sada SAD i Obamina administracija - ćuti. Poje, nariče u stilu,
"platiće zlotvori" ali ne upiru
prst ni na koga. Niti na domaće, niti na strane faktore. Ni na Pjongjang, ni na
Palestinu. Osama Bin Laden je mrtav, čitaj - potrošen. Oni stvarno ne znaju šta
je ovo i odakle dolazi. Oni su umorni od upiranja prsta u poželjne vojne
ciljeve. Amerika je na kolenima i ona je umorna. Izgorela je kao sveća. Kao Rim. Dogoreva neoliiberalizam, imperijalizam.
Nema više svetske hegemononije koja ima monopol na sudbinu sveta. Koja može da
bombarduje u roku od sat vremena bilo koju tačku na planeti. Svima je jasno da
više ništa nema smisla. Da svetski sistem mora da se menja. Sve je postalo
apsurdno. I ratovi i preventive i naoružavanje i terorizam i kontraterorizam.
Ljudi ginu bezveze. Ljudi postavljaju bombe bezveze. Vreme je da se sve iz
korena promeni. Mi smo na razmeđu epoha. Ne ustežimo se... Zakoračimo.
Uvek je u istoriji bilo krajnje
teško, ne spoznati nešto zamršeno i misteriozno, nego prihvati ono očigledno i
jasno - kao Zemlja da se okreće oko Sunca. Uvek je bilo daleko lakše naučiti
kompleksne teorije, nego priznati i prihvatiti sopstvene primitivne i
jednostavne gluposti.
Svet je došao do trenutka kada
ovako više ne može.
Nema komentara:
Objavi komentar